Friday, July 17, 2020

Većina žena se porađa u bolnici - ali to više ima veze sa Drugim svjetskim ratom nego sa zdravljem


Kada i u kojem tačno trenutku u historiji su se žene masovno prestale porađati po kućama i počele porađati u bolnicama, pokazaćemo na primjeru Velike Britanije gdje je ova tematika istražena do u detalje. Razlozi su raznoliki u raznim zemljama, ali je činjenica da ima više veze sa drugim svjetskim ratom ili sa promjenom zdravstvenih politika nego sa sigurnosti majki.

Zdravstvene usluge za zdravlje žena i materinstva Velike Britanije (NHS) su preopterećene, i stope smrtnosti dojenčadi u Velikoj Britaniji  je jedna od najgorih u Evropi. Posljednje brojke pokazuju da se čak 97,9% poroda odvijalo u bolnici - uprkos činjenici da bolnički porođaji nisu uvijek najsigurniji. Zapravo, razlog zbog kojeg velika većina žena rađa u bolnici je više povezana sa historijom, nego sa zdravstvenim ishodima.

U prvim decenijama 20. stoljeća, država je bila vrlo fokusirana da djeca prežive do zrele dobi, jer je nacionalna stopa nataliteta opadala od 1918. Finansiranje je bilo uloženo u službe za majke i djecu da bi se djeci osigurao najbolji početak. Izbijanjem Drugog svjetskog rata, trudnice kojima se bližio porod su bile evakuisane u hitna porodilišta na selu, da bi se tamo porodile.

Do tada većina se žena porađala kod kuće, obično uz pomoć babice. Ali to je postalo mnogo teže tokom rata, jer su babice premještene u bolnice za hitne slučajeve, izvan većih gradova Velike Britanije. Danas nam istraživanja pokazuju da su porođaji u kući često sigurnija opcija od porođaja u bolnici. No, iako zdravstvene službe Velike Britanije pokušavaju ohrabriti žene da kućni porod  smatraju opcijom, teško je promijeniti naviku jednog naroda da ide u bolnicu.

Ratna evakuacija

2. septembra 1939. preko 12.000 trudnica napustilo je svoje domove kako bi se smjestilo u ruralna područja i tamo čekalo dolazak svoje bebe. Očekivalo se da će se te žene poroditi u ubrzano opremljenim „bolnicama“ koje je osiguralo Ministarstvo zdravstva, a zatim će ostati tu i ostatak rata.

Evakuacija je često bila haotična, sa izvještajima o autobusima punim žena koje su završile na pogrešnom mjestu  dok su neki morali stopirati kući s bebama u naručju. Do ljeta 1940. noćni zračni napadi eskalirali su i ta je "hitna služba porodilišta" bila pod sve većim naporom. Babica je nedostajalo, a medicinsko osoblje često je bilo na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

Sve je teže  bilo pronaći smještaj za žene koje čekaju za ulazak ili izlazak iz bolnice. Trudnice su smatrane problematičnom vrstom za evakuaciju  u poređenju sa djecom i nezavisnim vojnim osobljem, a stope naknade  za domaćinstva koja su im ustupila smještaj bile su daleko niže nego za ostale .

Ipak, 1940. bilo je više od 10.500 rođenih u hitnim porodilištima, a taj se broj gotovo utrostručio sljedeće godine. Iako je Velika Britanija doživjela manje bombardiranja tokom 1941. godine, buduće majke su u skupinama odlazile iz Londona, da bi se porodile.

Londonska naselja jednostavno nisu mogla zadovoljiti potrebu ni za kućnim ni bolničkim porodima. Bombardiranje je uništilo mnogo bolnica, a gornji spratovi onih koji se još uvijek funkcionirali bili su zatvoreni zbog straha od daljnjeg oštećenja. Babice su premještene u seoske domove za porodilje i zbog toga žene nisu imale izbora, osim da odu tamo gdje su bile ustanove.

Od sredine 1942. nadalje, otprilike 1.000 do 1.500 žena mjesečno napustilo je područja evakuacije , a hitna porodilišta su bila preplavljena, što znači da su preporuke morale biti obustavljene. Bombe više nisu bile razlog da žene napuštaju grad da bi rađale – kreveti su bili. Prema tome, vlada je 1942. godine promijenila način na koji je opisala projekat, iz projekta evakuacije u „poseban projekat seoskih porodilišta za majke iz grada“.

Praksa u bolnicama

Tokom rata, država je učinkovito izgradila nacionalni sistem porodilišta, s oko 5000 kreveta datih bolnicama, koje su na početku rata nudile ograničene i nedovoljne akušerske usluge. Prije Zakona o zaštiti djece i majčinstva iz 1918. godine, učestvovanje države u porođaju bilo bi nezamislivo. Ali nakon sve većih državnih ulaganja i uključenosti prije rata, vlada je prešla krajnji prag i preuzela odgovornost za sigurno rođenje - gdje je “sigurno” značilo “u bolnici”.

Nakon izgradnje ovog nacionalnog sistema, što je značilo da će žene lakše pristupiti institucionalnom porodilištu, pokazalo se da se teško vratiti na prethodnu praksu. Kad je Ministarstvo zdravstva 1947. pokušalo zatvoriti projekat evakuacije, njihovi napori susreli su se sa negodovanjem londonskih općina, koje jednostavno nisu imale mogućnosti da osiguraju dovoljno bolničkih kreveta za porodilje.

Uticaj  ove promjene odjeknuo je kroz stoljeće: 1930-ih kućni porodi činili su preko 90% poroda u Velikoj Britaniji, ali do 1955. činila su samo 33,4%. Do 1980-ih godina praksa kućnog poroda gotovo je eliminirana, sa samo 0,9% kućnih poroda.

Ovaj se trend pojavio i u ostalim zapadnim demokratijama tokom 20. stoljeća, ali iz različitih razloga. Na primjer, porođaj u kući naglo je opadao u SAD-u prije Drugog svjetskog rata, a oko 70% porođaja odvijalo se u bolnici do 1930. Američki se sistem također odmaknuo od prakse babica, oslanjajući se isključivo na specijalistu akušerstva. Samo 0,9% rođenih u SAD-u 2017. bilo je kod kuće, od čega je četvrtina bila neplanirana.

Uprkos sve većem broju poroda u bolnicama za komplikovanije slučajeve, u Velikoj Britaniji se tokom međuratnog razdoblja uglavnom držalo do kućnog poroda kojeg vodi babica. Dogovori o ratu ubrzali su nešto što bi bila spora promjena.

Danas NICE (Nacionalni institut za izvrsnost u zdravstvu) smjernice aktivno promovišu kućni porod kao siguran izbor za žene koje očekuju drugu ili sljedeću bebu, a u 2017. Stopa kućnih poroda porasla je na 2,1%. Ali i dalje je norma odlaziti u bolnicu. Žene možda više ne trebaju seliti na selo, ali potreba je i dalje ista. U ovo doba ekstremnog napora NHS-a, žene se i dalje upućuju tamo gdje su osoblje i kreveti.

Izvor: https://www.weforum.org/agenda/2019/02/most-women-give-birth-in-hospital-but-it-s-got-more-to-do-with-world-war-ii-than-health?fbclid=IwAR2TJhclbATbzz9QFGDbX6gwkJrJ6q6DTXpDTuZmsPKa1AjjKmVJ1xzU6_w

No comments:

Post a Comment