Koje su to usluge jedne dule?

S obzirom da nam stalno pristižu upiti o uslugama dula, kada je najbolje kontaktirati dulu i cijeni usluga, odlučih napisati nešto o tome.

Šta je to dula?

Dula je stručnjakinja koja je prošla trening kako bi pružila ženama fizičku i psihološku podršku tokom najosljetivijih trenutaka u životu, tokom trudnoće, poroda i u babinjama. Dula je neko ko poznaje proces porođaja, i kako adekvatno pružiti pomoć u tom trenutku. Dule poznaju praksu poroda u svojoj zemlji, informirati će buduću porodilju, a shodno tome, porodilja će donijeti informiranu odluku.

Šta rade dule?
Dule podržavaju ženu u njenim odlukama i čvrsto vjeruju u prirodu i ženinu sposobnost da rodi isto onako kako je svoje čedo nosila u stomaku devet mjeseci.
Dule su te koje poznaju ženine želje i potrebe, i s obzirom na to da medicinsko osoblje nije u mogućnosti svakoj ženi posvetiti se u potpunosti (ne negirajući njihovu stručnost), dule su tu uz porodilju ma koliko porod trajao - dan, dva ili tri i osigurati će ženi da se osjeća sigurno i zbrinuto..

Koje su naše usluge?
“Kao Ummi dula nudimo uslugu od 2-3 prenatalna viđenja gdje ženu pripremamo za porod i majčinstvo. Preporučujemo da nam se jave nakon trećeg mjeseca trudnoća kako bi na vrijeme rezervisala svoju dulu, jer postoji mogućnost da baš njihova dula bude zauzeta u periodu kada je ženin termin poroda.

Nakon što se bude termin poroda približavao, mi smo dvije sedmice prije i poslije određenog termina poroda on call i dežuramo u slučaju da porod krene. Nakon toga porodilja nas kontaktira i u roku od sat vremena smo na njenoj adresi. Isprobavamo razne tehnike obezboljavanja. Neke od njih su rebozo tehnike, nekada shodno želji porodilje masiramo određene dijelove tijela, topli oblozi, vježbe, a nekada zagrljaj i razumijevanje budu dovoljni. Omogućimo ženi lijepu, intimnu i neometanu atmosferu kako bi se opustila. S obzirom da žene s nama prođu pripremu za porod, na porod dođu spremne i sa samopouzdanjem.

Nakon što mama dođe kući sa svojom bebom, dolazimo na adresu i pomažem novoj mami sa uspostavom dojenja, njegom bebe, i otvorene smo za sva pitanja i nejasnoće.

Hvala na povjerenju. ❤

Brojanje bebinih pokreta

Većina majki s nestrpljenjem iščekuju to prvo uvjerljivo lepršanje, samo da bi znale da njihovo dijete raste i razvija se. Negdje između 18-25.sedmice trudnoće, mame će početi osjećati bebine pokrete. Prvorotke obično prve bebine udarce osjete tek oko 25.sedmice, a višerotke mogu osjetiti udarce već i od 18.sedmice.

Nemojte paničariti ako niste sigurni šta je to što osjećate. Za nekoliko sedmica možda će biti teško razlikovati gasove i pravu stvar, ali vrlo brzo primijetit ćete obrazac po kojem ćete ih razlikovati. Postepeno ćete naučiti cikluse spavanja i budnosti kod vaše bebe, te kada je najaktivnija i šta je to što će joj povećavati aktivnost.

Obraćanje pažnje na pokrete vaše bebe pomoći će vam da primijetite značajne promjene. Ako želite, možete svaki dan odvojiti vrijeme u kojem znate da je beba aktivna, kako biste brojali udarce, pokrete, okrete i šutanja. Iako se brojanje bebinih pokreta toplo preporučuje kod visokorizičnih trudnoća, brojanje bebinih pokreta koji počinju u 28.sedmici može biti korisno za sve trudnoće.

Iskoristite ove dragocjene trenutke

Općenito mame smatraju da su njihove bebe najaktivnije nakon što pojedu obrok ili nešto slatko, popiju nešto hladno ili nakon fizičke aktivnosti. Također je moguće da će vaše dijete biti aktivnije između 21:00 i 01:00, jer vam razina šećera u krvi opada.

Svaki put kad se posvetite brojanju pokreta u stomaku to će vas istovremeno poticati na odmor i povećavati vašu povezanost s djetetom. Započnite tako što ćete se smjestiti u ugodan položaj u vrijeme kada je beba obično najaktivnija. Neke mame radije sjede dobro poduprte sa stomakom u rukama. Ostale mame radije leže na lijevoj strani, što im se čini najugodnijim i najučinkovitijim za praćenje njihove bebe. Ležanje na lijevoj strani omogućuje i najbolju cirkulaciju što bi moglo dovesti do aktivnije dijete.

Brojanje pokreta vaše bebe

Postoje brojni načini za brojanje pokreta vaše bebe i brojna mišljenja o tome koliko pokreta trebate da tražite u određenom vremenu. Američki kongres akušera i ginekologa (ACOG) preporučuje vam da odvojite vrijeme koliko vam treba da osjetite 10 udaraca, pokreta, okreta ili šutanja. U idealnom slučaju želite osjetiti barem 10 pokreta u roku od 2 sata. Vjerojatno ćete osjetiti 10 pokreta u manje vremena od toga.

Možda želite pokrenuti evidenciju ili upotrijebiti različite grafikone koje nudimo u nastavku. U svesku zabilježite vrijeme kada osjetite prvi bebin pokret, stavite kvačicu za svaki pokret koji osjetite dok ne dođete do broja 10, a zatim zabilježite vrijeme desetog pokreta. Ovo će vam pomoći da promatrate uzorke i otkrijete koliko je potrebno da se beba 10 puta pomakne. Imajte na umu da tražite značajna odstupanja od uzorka.

Lahko možete uočiti da postoji slični vremenski raspon svaki put kada krenete brojati bebine pokrete; međutim, može postojati i širok vremenski raspon. Stoga zapamtite da tražite značajna odstupanja od uzorka tokom nekoliko dana.

Kada trebam nazvati svog doktora ili babicu?

Ako ste slijedili gornje preporuke i niste osjetili 10 udaraca do kraja drugog sata, pričekajte nekoliko sati i pokušajte ponovo. Ako nakon drugog puta ne osjetite 10 pokreta u roku od 2 sata, obratite se svom liječniku. Ili ako tokom 3-4 dana primijetite značajno odstupanje od uzorka.

28. sedmica

Ponedjeljak 9:00 XXXXXXXXXX 9:32 Ukupno: 32 min
Utorak 12:00 XXXXXXXXXX 12:45 Ukupno: 45 min
Srijeda 9:00 XXXXXXXXXX 10:00 Ukupno: 1 sat.
Četvrtak 9:00 XXXXXXXXXX 11:15 Ukupno: 2 sata i 15 min.

Zaključak: preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o brojanju bebinih pokreta (ažurirano decembar 2016)

Svakodnevno brojanje bebinih pokreta, kao što je raspored "odbrojavanja udaraca do deset", preporučuje se samo u kontekstu rigoroznih istraživanja.

Brojanje bebinih pokreta jest kada trudnica broji i bilježi pokrete svoje bebe u svrhu praćenja zdravlja djeteta. Opisane su različite metode, pri čemu je daljnje medicinsko nadgledanje različito naznačeno ovisno o primijenjenoj metodi, na primjer, ako se unutar 2h osjeti manje od šest jasno definisanih pokreta ili se osjeti manje od 10 pokreta u roku od 12 sati (tzv.Cardiffova metoda brojanja do deset).

Iako se svakodnevno brojanje bebinih pokreta ne preporučuje, zdrave trudnice trebaju biti svjesne važnosti bebinog pomjeranja u trećem tromjesečju i izvijestiti ukoliko uoče smanjeno pomjeranje bebe.

Pružatelji zdravstvenih usluga bi trebali u sklopu svog kliničkog ispitivanja trudnica tokom svakog prenatalnog pregleda da pitaju trudnice o njihovom osjećaju bebinih pokreta, da li su redovni i uredu, i ovo spada u primjer dobre kliničke prakse. Žene koje percipiraju slabe ili smanjene bebine pokrete, zahtijevaju daljnje praćenje (npr. dnevno brojanje bebinih pokreta) i ispitivanje, ako je naznačeno.

Radna grupa pri izradi smjernica se slaže da je potrebno još istraživanja o učincima svakodnevnog odbrojavanja bebinih pokreta u trećem tromjesečju trudnoće, posebno u manje razvijenim zemljama sa velikom učestalošću neobjašnjivih mrtvorođenosti.

Izvor: https://americanpregnancy.org/while-pregnant/kick-counts/

https://extranet.who.int/rhl/topics/preconception-pregnancy-childbirth-and-postpartum-care/antenatal-care/who-recommendation-daily-fetal-movement-counting

Gestacijski dijabetes: prevazilaženje etikete

Post istražuje nivo glukoze u krvi (GUK) tokom trudnoće i pokušava dočarati tu prilično nelogičnu dijagnozu i tretiranje „gestacijskog dijabetesa“ (GD). U ovom postu nije riječ o dijabetesu tipa 1 ili 2, a pretpostavljam da već znate o vezi između glukoze u krvi (šećera) i inzulina - ako ne, proguglajte.

Glukoza u krvi i inzulin u zdravoj trudnoći

Bebama je potrebna glukoza da rastu, a potražnja za glukozom raste kako napreduje trudnoća, i kako se beba razvija. Otprilike oko 20. sedmice, hormoni posteljice uzrokuju otpornost na inzulin u ćelijama majke. Ćelije otporne na inzulin manje pretvaraju glukozu u energiju, što rezultira povećanjem glukoze u krvi nakon jela koja potom prođe kroz posteljicu kako bi se dijete „nahranilo“. Kao odgovor na ovo povećanje, majčina gušterača povećava proizvodnju inzulina kako bi se GUK vratio na normalnu razinu, koju je imala prije obroka. Dakle, tokom trudnoće majčino tijelo treba da poveća proizvodnju inzulina kako bi se spriječio efekat stanica rezistentnih na inzulin. Jednom kada se dijete rodi,hormoni posteljice prestaju ulaziti u majčinu cirkulaciju, a metabolizam inzulina se vraća u stanje prije trudnoće.

Visok GUK  u trudnoći

[NAPOMENA: definicija 'visokog' je definisana u nastavku u 'parametrima normalnog']

Tijela nekih žena nisu u stanju proizvesti dodatni inzulin potreban tokom trudnoće. Zbog toga visoki nivo glukoze ostaje u krvi umjesto da se inzulinom pretvara u energiju. Tačan uzrok ove situacije nije jasan. Međutim, trudnoća postavlja dodatne potrebe za metabolizam tijela, a postojeći zdravstveni problemi utječu na sposobnost tijela da ispuni te zahtjeve. Visoki GUK u trudnoći povezan je sa povećanom šansom za zdravstvene probleme tokom trudnoće (npr. preeklampsije) i kasnije u životu (npr. Kardiovaskularne bolesti i dijabetes tipa 2). Stoga trudnoća može pružiti uvid u opće zdravstveno stanje žene i njezinu sposobnost da se nosi s fizičkim izazovima. Umjesto da uzrokuje loše zdravlje, nenormalni GUK može odražavati temeljno loše zdravlje.

Ono što se zna je da visoki GUK kod majke utiče na razvoj bebe. U ranoj trudnoći (prije 14. Sedmice) visoki GUK povezan je sa povećanom šansom za pobačaj, urođenom abnormalnosti i mrtvorođenost (Murphy i sar. 2017). To je zato što se u to vrijeme odvija strukturalni razvoj glavnih organa i svaki toksin, uključujući prekomjernu glukozu može prouzrokovati štetu. Međutim, GUK je visok samo u ranoj trudnoći kod slabo kontroliranog, već postojećeg dijabetesa.

Suprotno tome, visoki GUK izazvan  trudnoćom javlja se tek nakon 20. sedmice kada dođe do rezistencije na inzulina. Do 20.sedmice su se formirali svi glavni djetetovi organi, a dijete uglavnom raste u veličini, a ne u kompleksnosti. Zbog toga, visoki GUK izazvan trudnoćom prvenstveno utiče na težinu / oblik bebe. Kao odgovor na majčin visok GUK koji prolazi kroz placentu, dijete povećava vlastitu proizvodnju inzulina. Ovaj inzulin pretvara višak glukoze iz krvi u dodatne zalihe masti što rezultira težom bebom. Ova dodatna masnoća koncentrirana je oko bebinog gornjeg dijela tijela, posebno oko ramena. Krupna ramena povećavaju šansu za distociju ramena i pucanje međice tokom poroda. Inzulin može odgoditi i proizvodnju surfaktanata, koji pripremaju pluća za disanje. To može uzrokovati probleme sa disanjem nakon rođenja, posebno ako se beba rodi ranije (npr. ranom indukcijom ili carskim rezom - koji su češći onda kada se dijagnosticira GD).

Jednom kada se dijete rodi, više ne treba proizvoditi visoki inzulin. Međutim, prilagođavanje i ponovno uspostavljanje ravnoteže između inzulina i GUK-a mogu biti zahtjevni mehanizmi za bebu. Povlačenje visokog GUKa je iznenadno (čim posteljica prestane funkcionirati); ali može proći nekoliko sati prije nego što bebin nivo inzulina padne. Za to vrijeme povišeni inzulin može previše djetetov GUK pretvoriti u energiju što rezultira niskim GUK-om (hipoglikemija).

Bebin visok nivo inzulina tokom trudnoće takođe povećava broj njenih crvenih krvnih zrnaca. Nakon rođenja beba mora razgraditi i izlučiti ova dodatna crvena krvna zrnca. Sporedni proizvod razgradnje crvenih krvnih zrnaca je bilirubin. Ako postoji zastoj između razgradnje crvenih krvnih zrnaca i njihovog izlučivanja iz tijela, nakuplja se bilirubin koji izaziva žuticu. Žutica je česta kod beba koje su proizvodile visok inzulin u maternici.

Učinci visokog GUK-a i visokog inzulina u maternici mogu također uzrokovati dugotrajne epigenetske promjene u djetetovom metabolizmu. Ove bebe imaju povećanu šansu za razvoj pretilosti i dijabetesa tipa 2 u kasnijoj životnoj dobi.

Ukratko, visoki GUK u trudnoći nije idealan i može uticati na rast i razvoj bebe.

"Gestacijski dijabetes"

U pokušaju da se identificiraju i tretiraju žene sa visokim GUK-om, medicina je definirala bolest i stvorila oznaku na kojoj se mogu temeljiti kliničke smjernice. Kada se visoki GUK uoči prvi put tokom trudnoće, naziva se "gestacijski dijabetes" (GD) ili "gestacijski dijabetes melitus" (GDM). Većina slučajeva GD-a uzrokovana je trudnoćom tj. uzrokovana nemogućnošću zadovoljavanja dodatnih potreba za inzulinom u trudnoći - kako je gore opisano. Povremeno je dijabetes tipa 2 već bio prisutan, ali je prepoznat samo u trudnoći. Bilo kako bilo - visoki GUK vodiće se kao GD dok se drugačije ne dokaže, tj. ako se nakon trudnoće GUK ne vrati u normalu, kao što je u slučaju nedijagnosticiranog dijabetesa mellitusa tipa2.

Međutim, zbog nedosljednosti u tome ko se testira, te kako i koji se parametri primjenjuju, ogromne su razlike u tome da li se pojedinoj ženi dijagnosticira i označava GD ili ne. Na primjer, učestalost GD-a globalno varira od 2% do 26%, ovisno o primijenjenoj definiciji, pristupu skriningu i populaciji testiranih žena.

Etiketiranje

Postoje dva glavna pristupa skriningu na GD - univerzalni skrining (svakoj ženi se nudi test) i faktor rizika (samo ženama sa povećanom šansom za razvoj GD-a ponudi se testiranje). Nema dokaza koji bi pokazali da bilo koji od ova dva pristupa poboljšava rezultate za majke i bebe. Cochrane pregled je zaključio: „Nema dovoljno dokaza koji bi nas uputili o efektima koje ima skrining na GDM ,a koji je zasnovan na različitim profilima rizika ili postavkama, na  ishode za žene i njihove bebe ... Dokazi niske kvalitete sugeriraju da univerzalni skrining u poređenju sa skriningom zasnovanim na riziko faktorima izlaže da se više žena dijagnosticira sa GDM. "

VRSTE TESTIRANJA

Oralni test tolerancije na glukozu (OGTT) nudi se između 24. i 28. sedmice trudnoće ili ranije za žene koje se smatraju rizičnim na GD. To je standardni preporučeni test za dijagnozu GD-a u većini kliničkih smjernica širom svijeta. To uključuje gladovanje preko noći, zatim ispijanje otopine glukoze, nakon čega slijedi analiza krvi za procjenu vrijednosti GUK-a. Doza glukoze može varirati od 50g, 75g do 100g; a vrijeme ispitivanja krvi varira od 1 sat, 2 sata ili 3 sata nakon toga. Nema dokaza koji bi podržavali bilo koju od ovih varijacija, međutim većina uputstava preporučuje 75 g glukoze i dvosatni krvni test. OGTT procjenjuje koliko dobro žensko tijelo reagira na ogroman unos glukoze (i hemikalija - pročitajte etiketu na injekciji).

 Glucose challenge test (GCT)  prethodno je preporučen kao skrining procjena (24-28.sedmice) kako bi se utvrdilo koje će žene uraditi OGTT. Test uključuje pijenje 50 g otopine glukoze i testiranje krvi 1 sat kasnije. No, testu nedostaje osjetljivosti i specifičnosti i više se ne preporučuje (osim u SAD-u).

Glikozilirani hemoglobin (HbA1c) preporučuje se samo za identifikaciju postojećeg dijabetesa tokom prvog tromjesečja trudnoće. Rezultati krvnog testa daju podatak o tome koji je prosječni GUK u periodu od 2-3 mjeseca. Ovaj test ne može efikasno identifikovati dijabetes izazvan trudnoćom - samo prethodno nedijagnosticirani dijabetes tipa 2.

Samotestiranje se ne preporučuje ni u jednoj smjernici - međutim, neke se žene odluče za to umjesto OGTT. Žena testira svoj GUK tokom nekoliko dana kako bi stekla ideju o tome kako se ponaša njen GUK kada slijedi svoju uobičajenu prehranu i način života.

PARAMETRI NORMALNOG

Općenito je koncenzus da je normalan raspon glukoze u krvi za trudnice 4,0 do 6,0 mmol / L (milimola po litri) natašte, te do 7,8 mmol / L dva sata nakon jela. Dijagnoza negestacijskog dijabetesa se postavlja kada OGTT test  identifikuje natašte GUK  ≥ 7 mmol / L ili GUK ≥ 11,1 dva sata nakon 75 g glukoze.

Međutim, kada je u pitanju trudnoća, definicije i parametri onoga što je normalno - nisu tako jasni. Različite organizacije zagovaraju različite dijagnostičke parametre, a Bonventura, Ernest & Dee (2015) opisuju ih nekoliko. Međutim, pridržavat ćemo se najčešće korištenih kriterija koje je pokrenula Međunarodna asocijacija za istraživanje dijabetesa i trudnoće (IADPSG). U 2010. godini IADPSG-ov konsenzusni panel spustio je prag za dijagnozu GD-a. Ovaj potez zasnovan je na nalazima jedne studije - HAPO studije. Ovo je bila promatračka studija koja je proučavala rizik od „nepovoljnih ishoda“ (vidi gore) povezanih sa 7 različitih kategorija GUK-a natašte na testu; i GUKa nakon 1 sat i 2 sata -nakon 75 g glukoze. Nalazi su identificirali povezanost između GUK-a natašte i učestalosti određenih 'nepovoljnih ishoda'. Studija je izvijestila: „učestalost sljedećih ishoda za najniže i najviše [od 7 GUK] kategorija koje se postižu natašte, bile su: 5,3% i 26,3% za težinu novorođenčeta iznad 90. Percentile; 13,3% i 27,9% za primarni [prvi tj. neVBAC] carski rez; 2,1% i 4,6% za kliničku neonatalnu hipoglikemiju [nizak GUK]; i 3,7% i 32,4% za nivo C-peptida (koji odražava nivo inzulina bebe) iznad 90. percentile. " Količina GUK-a 1 i 2 sata nakon unosa glukoze koja je bila viša također je utjecala na učestalost „nepovoljnih ishoda“ - iako je veza primarnog carskog i neonatalne hipoglikemije (niski GUK) bila slaba.

Odbor za konsenzus IADPSG zaključio je: „jer su veze kontinuirane bez očiglednih pragova na kojima su se povećavali rizici ... potreban je konsenzus za prevođenje tih rezultata u kliničku praksu.“ I tako je stvoren novi dijagnostički prag GD: OGTT rezultati BGL ≥ 5,1 mmol / l na gladovanje ili ≥ 8,5 mmol / l dva sata nakon opterećenja glukozom od 75 g. Ovi se pragovi temelje na prosječnim GUK vrijednostima koje su povećale šanse za veliku bebu za 1,75 puta. Iako ovaj prag može smanjiti stopu beba iznad 4 kg, nema dokaza da će smanjiti stopu komplikacija rađanja / novorođenčadi Bonventura, Ernest & Dee (2015).

WHO je promijenio svoje preporuke kako bi se uskladio sa IADPSG. WHO čak u preporuci navodi da je kvaliteta dokaza za podršku ovom novom pragu „vrlo niska“, a snaga preporuke „slaba“. Ovim pragom dolazi se do toga da do 18% trudnica ispunjava kriterije za GD (prethodno 5%). Kevat i dr. (2014) izazvao je niz zabrinutosti zbog utjecaja donjeg praga za žene iz Australije - od kojih se mnoge mogu primijeniti i na druge populacije. Međutim, uprkos početnom talasu zabrinutosti pružatelja usluga njege, potrošača, organizacija majki i istraživača - ovi novi pragovi postali su kliničke smjernice i praksa širom svijeta. Nedavna australijska studija ispitala je uticaj uvođenja novih pragova i otkrila da: „Povećana je godišnja incidencija GDM-a od 74% bez ukupnih poboljšanja primarnih zdravstvenih ishoda. To je uzrokovalo povećanje neto troškova u iznosu od 560 093 USD, bebe žena sa GDM-om imale su niže stope neonatalne hipoglikemije i prijema u pedijatrijske odjele nakon promjene, što sugerira blaži spektar ove bolesti. "

Tretiranje etikete

Jednom kada je žena označena s GD-om, obično je preusmjerena na antenatalnu njegu usmjerenu na GD. Često je stigma povezana s GD-om i dodatnim medicinskim nadzorom i ograničenim izborom u vezi rađanja. Upravlja se GD-om u cilju zadržavanje GUK-a unutar određenog raspona putem ishrane i vežbanja i / ili inzulinskog lijeka. Pitanja oko dijetalnih preporuka posve su drugačija pitanja koja se ne mogu uklopiti u ovaj blog. Kratka priča - uobičajene preporuke GD-a uključuju dijetu s visokim udjelom ugljikohidrata (tj. šećera). Također, Lily Nichols napisala je nekoliko sjajnih knjiga o prehrani u trudnoći i za GD.

Iako postoje različita mišljenja o tome koje bi GUK trebale održavati žene s dijagnosticiranom GD-om (Bonventura, Ernest & Dee (2015). Općenito, cilj je da GUK natašte bude oko 5,0-5,5 mmol / l, a nakon 2-sata od obroka  da GUK bude 6,7 -7,1 mmol / l (iz kapilarne krvi, tj. test uboda prsta). Ne iznenađuje da je hipoglikemija (nizak GUK) čest problem za žene koje pokušavaju zadržati GUK unutar ovog raspona.

WHO je sumirao dokaze o efikasnosti liječenja GD-a. Jedini ishod kategoriziran kao "kvalitetan" je da liječenje GD-a smanjuje šansu da se rodi dijete 4kg + (broj žena potreban za liječenje tj. [NNT] = 11,4 da bi se spriječilo 1 veliko dijete). Međutim, dokazi koji ukazuju na smanjenje distocije ramena su „lošeg kvaliteta“ (NNT = 48,8 da bi se spriječila distocija jednog ramena). Postoje dokazi „umjerenog kvaliteta“ da lječenje smanjuje mogućnost hipertenzije (NNT 18.1) i preeklampsije (NNT 21). Za sve ostale ishode dokaz je bio 'umjerene' do 'niske' kvalitete. Imajte na umu da je istraživanje u sažetku SZO provedeno prije uvođenja novih nižih pragova GD. Najnoviji Cochrane pregled uporedio je životne intervencije (dijeta i vježbanje) sa „uobičajenom“ njegom ili drugom intervencijom i nije ustanovio razliku u bilo kojem ishodu osim veličine djeteta.

Njega i porođaj za žene s oznakom GD

Komisija za konsenzus IADPSG priznala je da „pristranost njegovatelja prema očekivanju negativnih ishoda može povećati morbiditet zbog povećane intervencije“ za žene kojima je dijagnosticiran GD. Žene su često prisiljene na rano izazivanje porođaja ili čak carskog reza jer im je dijagnosticiran GD. Pod prinudom, mislim da se savjetuje da imaju intervenciju, a ne da razgovaraju o rizicima i koristima različitih opcija, kao i o njihovoj individualnoj situaciji, a zatim da donesu vlastitu odluku.

Opsežno istraživanje koje istražuje rezultate porođaja sa GD ima tendenciju da se fokusira na samu dijagnozu, a ne na GUK. To rezultira sa 3 grupe žena koje se mješaju u istraživački uzorak:

1. žene s postojećim dijabetesom dijagnosticiranim samo u trudnoći

2. žena kojima je dijagnosticiran GD koji su imali visoki GUK tokom trudnoće

3. žene s dijagnozom GD koje su održavale normalne vrijednosti GUKa tokom trudnoće

Za ovu miješanu grupu žena sa GD-om Cochrane pregled je zaključio: „Nema dovoljno dokaza koji bi mogli jasno utvrditi postoje li razlike u zdravstvenim ishodima kod žena s gestacijskim dijabetesom i njihovih beba kada se započne inducirani porod u odnosu na čekanje da porođaj započne spontano ili do 41. tjedna trudnoće ako je sve u redu. " („41 sedmica“ je zato što je indukcija u ovoj gestacijskoj sedmici standard za sve žene).

Međutim, stvari izgledaju drugačije kada razmotrimo žene na temelju vrijednosti GUKa u trudnoći, a ne na njihove GD dijagnoze. U ovom slučaju postoje 2 različite grupe:

1. Žene s normalnim GUK-om (i GD etiketom)

Te žene nemaju bebe koje su pod utjecajem visokog GUK -a jer nisu imale stalno visok GUK tokom trudnoće. Njihova beba vjerovatno će težiti više od 4 kg kao žene bez GD-a. Trebalo bi ih zbrinuti na isti način kao i žene koje nemaju oznaku GD-a, jer je njihov profil rizika isti. Za ovu grupu žena indukcija nije podržana dokazima ili kliničkim smjernicama. SZO preporučuje da se ne smije nuditi indukcija poroda za GD osim ako ne postoje dokazi o drugim nepravilnostima, poput nenormalnih nivoa glukoze u krvi. ACOG (SAD) navode da se „žene s GDM-om s dobrom kontrolom glikemije i nikakvim drugim komplikacijama obično prate do spontanog početka poroda“. Queensland Health (Australija) preporučuje da ako se dobro kontrolira glukoza u krvi, nema indikacija za indukciju gestacijskog dijabetesa. Uprkos ovim jasnim uputstvima, žene koje su vođene tokom trudnoće, se obično rezervišu na ranu indukciju zbog svoje GD etikete.

2. Žene sa visokim vrijednostima GUKa (i GD etiketom)

Ova skupina žena ima veću vjerojatnost da će doživjeti komplikacije povezane s visokim GUK-om tokom trudnoće (vidjeti gore). Međutim, čak i za ovu skupinu žena nedostaju dokazi koji bi podržali da se radi indukcija poroda. Rad Berger i Melamed (2014) govori o istraživanju vremena poroda za žene s GD-om, uključujući i rizike od indukcije kod žena i beba sa GD-om. Kao i Cochrane pregled u prethodnom tekstu, oni su pronašli neadekvatne dokaze koji podržavaju indukciju porođaja za žene s poremećenim vrijednostima GUKa i zaključili su da „dok takvi podaci ne budu dostupni, kliničar bi trebao razmotriti majčinske, fetalne i neonatalne implikacije indukcije porođaja u odnosu na iščekivanje spontanog početka poroda. Strpljivost u procesu donošenja odluke i, kao i obično, da se slijedi maksima „prvo ne napravi štetu“.

Glavna briga koja se odnosi na visok GUK u trudnoći je veličina bebe (vidi gore). To se često koristi kao razlog za preporuku indukcije. Bebe s velikim ramenima imaju veću vjerojatnost da će imati distociju ramena. Na primjer, kod ne-GD trudnoće, distocija ramena se javlja kod otprilike 1% beba težine manje od 4 kg u usporedbi s 5-9% beba težine preko 4 kg (Politi et al. 2010). Ove brojke mogu biti veće za bebe podvrgnute visokom GUK-u u trudnoći zbog raspodjele njihove dodatne težine (tj. Gornjeg dijela tijela i ramena). Međutim, povećana stopa distocija ramena može također biti djelomično posljedica intervencija koje imaju žene s sumnjom na veliku bebu. Na primjer, ako pružatelj zdravstvene usluge posumnja u „veliko dijete“, veća je vjerovatnoća da će žena doživjeti intervencije (sintocinon, carski rez, instrumentalni porođaj itd.) i komplikacije bez obzira da li je njezino dijete zapravo veliko (Sadeh-Mestechkin et al. 2008; Blackwell i dr. 2009).

Nije iznenađujuće da indukcija prije 40. sedmice smanjuje šansu za distociju ramena. Beba će prije 40. sedmice biti manja nego nakon 40. sedmice i zato će se statistički manje vjerovatno zaglaviti. Cochrane pregled koji uspoređuje indukciju porođaja prije 40. sedmice zbog sumnje na velika bebu u odnosu na čekanje spontanog početka poroda utvrdio je da indukcija smanjuje učestalost distocije ramena sa 6,8% na 4,1%. Međutim, otkrili su i povećanu stopu ozbiljnog pucanja međice u indukcijskoj grupi od 2,6% u odnosu na 0,7% u grupi spontanih porođaja; i porast liječenja žutice za bebu (11% prema 7%). I NICE smjernice i smjernice WHO navode da indukciju porođaja ne treba provoditi samo zato što se sumnja da je dijete veliko. Što je zanimljivo jer obje smjernice podržavaju indukciju u slučaju GD-a s visokim GUK-om gdje je jedini značajan faktor rizika za rođenje sumnja na veliku bebu.

Žene s visokim GUK-om u trudnoći moraju razmotriti rizike moguće distocije ramena u odnosu na rizike indukcije (vidjeti Berger i Melamed 2014) i vlastitu individualnu situaciju i sklonosti. Mnoge žene s abnormalnim GUK-om mogu i imaju fiziološke porode, međutim većina slijedi preporuke pružatelja zdrastvene usluge i induciraju porod. Slijedi nekoliko prijedloga za smanjenje / upravljanje komplikacijama povezanim sa porođajem kod žena koje su imale visok GUK u trudnoći. Većina ovih prijedloga može se primijeniti na fiziološki porod ili inducirani porođaj - iako će inducirani porođaj vjerojatno rezultirati manjom bebom.

·         Maksimizirajte veličinu karlice - izbegavajte položaje koji ograničavaju kretanje zdjeličnih kostiju (npr. Ne sjedati na stražnjoj strani karlice)

·         Maksimizirajte mogućnost bebe da se okreće - mobilna majka nudi puno mogućnosti za kretanje bebe - uranjanje u vodu je dobro za ovo. Odmor između kontrakcija omogućava i bebi da se pomjera kada je maternica opuštena. Ako sintocinon regulira kontrakcije, osigurajte da postoji dobar „odmorni prostor“ između kontrakcija (ne više od 4 kontrakcije u 10 minuta). Ako žena ima epiduralnu njegu, njeni pružaoci njege / podrške morat će joj pomoći da pomiče zdjelicu (npr. Ljuljanje zdjelice pomoću ručnika).

·         Upravljanje GUK-om - ako je žena ovisna o inzulinu, možda će biti potrebno provjeriti GUK tokom porođaja.

·          Izbegavajte intervencije koje uzrokuju rane npr. presjek ili epiziotomija. Visoki GUK može ometati zarastanje i povećati šansu za infekcije.

·          Izbegavajte bilo kakve intervencije koje ometaju instinktivno ponašanje dok žena potiskuje bebu van.  Ako ima epiduralnu, izbjegavajte usmjereno guranje dok bebina glava ne dođe do međice - i tada je nježno držite s razmacima između radi povećanja mogućnosti reoksigenacije za majku / bebu i šanse da se beba rotira i kreće. Ne povlačite bebinu glavu odmah nakon što se rodila - to može zabiti ramena u zdjelicu pre nego što se ona imala priliku okrenuti. Ako sljedećom kontrakcijom nema promjene (nema rotacije ili spuštanja) - posumnjajte na distociju ramena, i upravljati u skladu s tim.

·         Nakon rođenja nemojte sklanjati dijete od majke - to će rezultirati stresnim odgovorom koji će sagorjeti bebin glikogen (zalihe glukoze). Ove će zalihe biti potrebne dok beba ponovno uravnoteži metabolizam. Svaku reanimaciju treba obaviti sa majkom i bebom zajedno

·         Produžena koža-na-kožu sa majkom stabiliziraće otkucaje i temperaturu srca bebe; smanjiti stres; i potiče rano dojenje - a sve je sjajno za održavanje GUK-a.

·         Osigurajte da se dijete rano i često hrani. Kolostrum pruža hranjivi paket glukoze sa hranljivim sastojcima kako bi se pomoglo bebi da održi GUK unutar normalnog raspona. Čak i nekoliko kapi može značajno povećati bebin GUK. Žena može eksprimirati i skladištiti kolostrum na kraju trudnoće kako bi mu osigurala dodatni kolostrum prvih sati nakon rođenja.

·          Bebi se može nadgledati njegov GUK  dok se prilagođava povlačenju visokog GUKa kod majke. Svako nadgledanje i / ili upravljanje može se obavljati zajedno sa majkom i bebom. Razdvajanje majke i djeteta štetno je iz svih vrsta razloga, uključujući i stabilizaciju GUKa.

·         Tokom prve nedjelje posmatrajte bebu zbog žutice. Kao što je gore spomenuto, značajna žutica je prilično uobičajena za bebe koje su proizvodile visok inzulin tokom trudnoće. Bebi će trebati svjetlosna terapija da bi se riješila žutice.

Zaključak

Visoki GUK u trudnoći mijenja rast i razvoj djeteta, povećavajući mogućnost pojave određenih komplikacija. Međutim, oznaka "gestacijski dijabetes" problematična je jer je loše definirana i nedostaje dokaza koji bi pokazali da obilježavanje i liječenje poboljšavaju rezultate. Smjernice ne podržavaju indukciju poroda za GD osim ako GUK nije visok.  Indukcija žena prije 40. sedmice s visokim GUK-om smanjuje šansu za veliku distociju bebinih ramena, ali povećava i mogućnost drugih komplikacija. Trud i briga oko poroda za žene s visokim GUK-om trebaju se usredsrediti na minimiziranje šansi od distocije ramena i pružanje podrške bebi da regulira vlastiti GUK nakon rođenja.

Izvor: https://midwifethinking.com/2018/03/20/gestational-diabetes-beyond-the-label/

Krupne bebe i povećan rizik od preplašenog medicinskog osoblja

Velike bebe su normalne u zemljama sa dobrim resursima. Preko 10% beba rođenih u Velikoj Britaniji i Australiji teže 4kg ili više. Zdrave i odnjegovane žene rađaju zdrave i odnjegovane bebe. Genetski faktori također utječu na veličinu beba (velike bebe rađaju se generacijski); a svaka naredna beba koju žena rodi obično teži više od prethodne. Bebe također nastavljaju rasti pred kraj trudnoće (jer ih posteljice i dalje othranjuju, i nikad ne prestaju) - pa će beba u 42. sedmici biti veća nego što je bila u 40. Sedmici.

Međutim, nenormalni nivoi  glukoze u krvi (GUK) - s nekontroliranim gestacijskim dijabetesom (GD) - također mogu uzrokovati da beba poraste. Bebe koje su velike zbog visokog GUKa su drugačijeg oblika u odnosu na „normalno“ velike bebe. Konkretno su im ramena i prsa veća i masnija, pa će se vjerojatnije naići na komplikacije pri rođenju. Nažalost, istraživanje velikih beba obično kombinira ishode za GD bebe s bebama koje nisu GD.

Procjena veličine

Jedini način da se tačno procijeni težina bebe je to da ih izvagate nakon rođenja. Klinička procjena tj. palpacija i mjerenje izbočina kod trudnice pogrešno je u više od 50% vremena (Chauhan i sar. 2005). Čak i najbolja dostupna metoda - mjerenje djetetovog trbuha ultrazvukom - samo predviđa težinu djeteta u rasponu od 15% od njegove stvarne težine (Rossi i sur. 2013). Stoga se mnogim ženama pogrešno govori da je njihova beba „velika“. Američko istraživanje pokazalo je da su dvjema od tri žene rekli da je njihovo dijete 'preveliko' na temelju ultrazvuka (Cheng i sar. 2015). U ovoj studiji prosječna porođajna težina ovih beba , za koju se sumnjalo da su velike, bila je 3.5kg - tj. uopšte nisu velike.

Komplikacije kod rađanja?

Rađanje velike bebe povezano je s povećanom šansom za određene ishode - napominjem da koristim izraz 'povezano' što nije isto što i 'uzrokovano'. Glavna komplikacija povezana s velikim bebama je distocija ramena. Učestalost distocije ramena povećava se sa veličinom bebe. Na primjer, događa se kod oko 1% beba težine manje od 3,9kg, u poređenju sa 5–9% beba težine između 3,9kg i 4,5kg (Politi et al. 2010). Ostale manje vjerojatne komplikacije povezane s velikim bebama su teška perinealna pucanja (0,6%) i krvarenje nakon porođaja (1,7%) (Weismann-Brenner i sar. 2012).

Strah kod pružatelja zdravstvene njege

Međutim, istraživanje sugeriše da komplikacije povezane s velikim bebama mogu biti posljedica intervencija obavljenih kada se sumnja da je dijete veliko. Pružatelji zdravstvenih usluga imaju veću vjerojatnost da dijagnosticiraju zastoj u napredovanju poroda i preporučuju carski rez ako sumnjaju da je dijete veliko (Blackwell i sar. 2009). Za žene kojima je rečeno da imaju "veliko dijete" i kojima se upućuje o potencijalnim komplikacijama, značajno je vjerojatnije da će odabrati planirani carski rez (Peleg i sar. 2015). Jedno je istraživanje uporedilo rezultate grupe žena sa sumnjom na veliku bebu sa skupinom žena koje su neočekivano rodile veliku bebu (Sedah-Mestechkin i sar. 2008). Kod žena za koje se sumnjalo da imaju veliku bebu tri puta je veća vjerojatnost da će imati indukciju ili carski rez, a četiri puta je veća vjerojatnost da će imati komplikacije poput jakog perinealnog pucanja i postporođajnog krvarenja. U ovom istraživanju nije bilo razlike u učestalosti distocije ramena između dvije skupine.

 

Stoga, kad se sumnja da je beba velika, žena ima povećanu šansu za intervencije tokom rođenja i može doživjeti komplikacije izazvane tim intervencijama, čak i ako dijete zapravo nije veliko.

Percepcija bebine veličine utiče na ishode više od stvarne veličine bebe

Indukcija?

Cochrane pregled koji upoređuje indukciju porođaja prije 40.sedmice zbog sumnje na veliku bebu sa ženama koje čekaju spontani početak porođaja utvrdio je da indukcija smanjuje učestalost distocije ramena sa 6,8% na 4,1%. Međutim, u pregledu je utvrđena i povećana stopa pucanja međice u indukcijskoj grupi od 2,6% u odnosu na 0,7% u grupi sa spontanim početkom poroda; i porast liječenja beba zbog  žutice (11% u odnosu na 7%). U pregledu se također napominje da su "antenatalne procjene težine fetusa često netačne, pa se mnoge žene mogu nepotrebno brinuti, a mnoge indukcije možda neće biti potrebne". Postoji niz rizika povezanih sa indukcijom porođaja koji se moraju uzeti u obzir u odnosu na potencijalne rizike rađanja velike bebe.

Smjernice NICE-a i smjernice Svjetske zdravstvene organizacije kažu da se indukcija porođaja ne smije provoditi samo zato što se sumnja da je dijete veliko. Zanimljivo je da smjernice za indukciju Queensland Health-a preporučuju indukciju ako se ultrazvučno procjeni da će beba biti velika. Ipak, smjernice gestacijskog dijabetesa u Queensland Healthu kažu da „procjena težine fetusa kliničkom procjenom ili USS može imati značajne pogreške“.

Zaključak

Procjena veličine bebe putem ultrazvuka je netačna. Komplikacije povezane sa velikim bebama mogu odražavati strah i rutinske prakse zdravstvenih radnika. Međunarodne smjernice ne preporučuju indukciju zbog sumnje na veliku bebu. Žene moraju dobiti ove informacije prije nego što pristanu na ultrazvučni pregled namijenjen procjeni veličine njihove bebe. Jednom kada se trudnica etiketira da nosi „veliku bebu“, ta se etiketa teško uklanja i može promijeniti porođajni tok, doživljaj i ishod.

Izvor: Dr Rachel Reed – Midwife Thinking https://midwifethinking.com/

COVID-19: Trenutne preporuke za dojenje (ažurirano 8. aprila 2020.)

Trenutno nema kliničkih dokaza koji bi sugerirali da se virus može prenijeti putem majčinog mlijeka.

Do danas virus nije pronađen u uzorcima amnionske tečnosti ili majčinog mlijeka. Mjere suzbijanja infekcije fokusiraju se na izbjegavanje širenja COVID-19 putem respiratornih kapljica.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, „majkama i novorođenčadi treba omogućiti da ostanu zajedno i praktikuju kontakt koža uz kožu, klokan-njege i da ostanu zajedno i prakticiraju boravak tokom dana i noći, posebno odmah nakon rođenja tokom uspostavljanja dojenja, bez obzira da li postoji sumnja, vjerovatnoća ili je potvrđena infekcija COVID-19 virusom bilo kod majke ili kod djeteta.”

Pratite najnovije smjernice vaše nacionalne vlade i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), jer bi se one mogle mijenjati kako više informacija bude dostupno. 

Nema simptoma COVID-19?

Svi: Prakticirajte socijalno distanciranje, učestalo pranje ruku i druge mjere preporučene za sprečavanje infekcije.

Dojenje: Nastavite dojiti. Ako razmišljate o odvikavanju, razmislite o čekanju dok se ne završi stanje urgencije.

Izdajanje: Operite ruke prije dodirivanja dijelova izdajalice ili bočice. Slijedite najbolju praksu za čišćenje pumpi.

Kombinirano hranjenje: maksimizirajte količinu majčinog mlijeka koje dijete dobije. Ako je opcija, razmislite o povećanju ponude ili relaktacije.

Hranjenje formulom: Slijedite najbolju praksu za pripremu formule i sterilizaciju opreme.

Svi koji se ne hrane dojenjem: Ograničite broj ljudi koji hrane vašu bebu.

Ako imate COVID-19 (ili sumnjate da ga imate)

Svi:

·        Perite ruke često sapunom i vodom; Redovito čistite i dezinficirajte površine koje ste možda dodirnuli

·        Izbjegavajte širenje COVID-19 putem respiratornih kapljica (koristite masku za lice ili prekrivanje usta / nosa)

·        Izbjegavajte blizak kontakt (1.5-2m) s drugima koji su zdravi

·        Slijedite sve druge trenutno preporučene mjere za sprečavanje infekcije

 

Ako dojite:

·        Nastavite dojiti ako je moguće

·        Operite ruke prije i nakon hranjenja / držanja bebe (često ih perite ako dugo držite dijete)

·        Nosite masku ili prekrivanje usta / nosa kad god ste u blizini bebe (kako respiratorne kapljice ne bi kontaktirale s bebom)

·        Izbegavajte dodirivanje očiju, nosa i usta (vaše i bebe)

·        Podstiče se kontakt kože uz kožu i treba ga podržati

Ako izdajate:

·        Operite ruke prije i poslije izdajanja mlijeka ili dodirivanja izdajalice, bočice ili druge opreme za hranjenje

·        Slijedite najbolje prakse za čišćenje pumpi

Svi njegovatelji:

·        Ako je moguće, neka zdrava osoba brine i hrani bebu za svako hranjenje u kojem beba nije dojena

·        Svi njegovatelji i pomagači trebali bi oprati ruke prije i nakon njege djeteta i izbjegavati širenje COVID-19 putem respiratornih kapljica

·        Ako se koristi formula, slijedite najbolje prakse za pripremu formule i opremu za sterilizaciju

Teško bolesne majke koje su hospitalizirane:

·        Ako je moguće, držite majku i dijete zajedno i podržavajte majku da doji

·        Pomozite u procesu izdajanja i skladištenja mlijeka ako su majka i beba razdvojeni

Izvor i reference:

https://kellymom.com/covid19/covid-19-summary/