Kako se riješiti začepljenja mliječnih kanala?

Začepljeni mliječni kanali čest su problem tokom dojenja. Evo kako izliječiti začepljenje kanala i ponovno pokrenuti mlijeko.Mala, nježna kvržica na dojkama obično je prvi pokazatelj. Ali ako dojite, postoji velika šansa da imate posla sa začepljenim mliječnim kanalom.

Iako mogu biti neugodni, začepljeni kanali nisu razlog za paniku. Ali trebat ćete nešto poduzeti da stvari ponovo poteku - i trebate znati moguće znakove kako prepoznati da vam se začepljenje pogoršava.

Šta su začepljeni mliječni kanali?

Kada dojite, mlijeko teče kroz vaše dojke u sistemu kanala. Ako se kanal začepi ili mlijeko ima problema s protokom, može doći do začepljenja. Rezultat je mala kvržica na dojci koja može izgledati pomalo crveno i možete osjetiti bol ili osjetljivost kad je dodirnete.

Šta uzrokuje začepljenje mliječnog kanala?

Začepljeni kanali nisu rijetkost i na kraju nastaju kada se mlijeko ne isprazni iz vaše dojke onako kako bi trebalo. To se može desiti ako:

-          Vaša beba ima problema sa hvatom ili sisanjem. Oboje može dovesti do toga da unese manje mlijeka.

-          Preskačete ili propuštate dojenje ili izdajanje. Ponekad je to samo rezultat zaborava ili uspavljivanja djeteta u toku uobičajenog vremena za dojenje. Ali, začepljenja se mogu desiti i zbog naglih promjena rasporeda hranjenja, poput povratka na posao ili prebrzog odvikavanja.

-          Vaša je beba na Odjelu (intenzivne) neonatologije. Odvojenost od bebe znači da možda nećete moći dojiti tako često.

-          Nošenje preuskog grudnjaka ili odjeće. Oboje mogu ograničiti protok mlijeka.

 Koji su simptomi začepljenih mliječnih kanala?

Ako imate začepljen mliječni kanal, prvo što biste mogli primijetiti je mala, tvrda kvržica u dojkama koju možete osjetiti blizu kože. Kvržica može biti bolna ili boli kad je dodirnete, a područje oko kvržice može biti toplo ili crveno. Nelagoda bi mogla postati malo manja odmah nakon dojenja.

Možete li vidjeti začepljeni kanal s vanjske strane dojke? Ponekad. U nekim slučajevima začepljenja mogu uzrokovati malu bijelu tačku na otvoru kanala na bradavici. Također ćete primijetiti da vaše mlijeko izgleda gušće, zrnasto ili žilavo.

Kako se odčepljuje mliječni kanal?

Začepljeni kanali mogu biti dosadni i pomalo zabrinjavajući. Dobra vijest je da ih je obično lako liječiti, a obično se mogu riješiti i kod kuće.

Rješenje je u brzom reagovanju. Bez liječenja začepljeni kanal može dovesti do infekcije dojke ili još gore, te je stoga potrebno da poduzmete ove korake da mlijeko ponovo poteče:

-          Dojite, dojite, dojite. Ne samo da je dojenje sigurno sa začepljenim kanalom, već je i najbolji način da se riješite začepljenja. Prvo ponudite svojoj bebi zahvaćenu dojku (a ako je to previše bolno, možete započeti s drugom) i pobrinite se da beba temeljito isprazni dojku pri svakom hranjenju .

-          Pronađite pravi položaj. Eksperimentirajte sa položajima koji gravitacijom pomažu u iscijeđivanju više mlijeka iz dojke, poput dojenja na sve četiri sa djetetom smještenim ispod vas. Druga opcija: Pokušajte namjestiti bebu tako da su joj brada i nos usmjereni prema začepljenju, tako da je njen hvat usmjeren direktno na zahvaćeni kanal, a brada također može pomoći u masaži područja.

-          Mijenjajte položaje. Promijenite položaj dojenja (od kolijevke do fudbalske lopte do ukrštanja) tako da se svi mliječni kanali podjednako stimuliraju.

-          Izdajajte kada trebate. Ako vam beba do kraja ne isprazni dojku, završite zadatak izdajanjem dok mlijeko ne počne izlaziti polako umjesto ravnomjernog mlaza. To bi trebalo potrajati samo nekoliko minuta.

-          Malo se raskomotite. Ponekad su začepljeni kanali pogoršani vanjskim pritiskom (npr. preuska košulja ili grudnjak). Obavezno provjerite je li vaš grudnjak pripijen, i za sad odustanite od grudnjaka sa žicama.

-          Utoplite područje. Postavljanje toplih obloga (umočite krpu u toplu vodu) na zahvaćenu dojku prije svakog podoja može vam pomoći da mlijeko poteče. Još jedna taktika: Stanite pod topli mlaz tuša i pustite da voda udara u začepljenje.

-          Masirajte. Lagani pritisak na začepljeni kanal i prije i tokom podoja može pomoći u popuštanju začepljenja. Počnite kružnim pokretima na vanjskoj strani dojke i lagano unutra prema kvržici. Oduprite se nagonu da u tome pretjerate, jer bi to moglo dovesti do modrica.

-          Zakažite termin kod svog doktora. Razgovarajte sa svojim doktorom ako se kvržica poveća, traje duže od nekoliko dana ili ako razvijete temperaturu ili jaku neugodnost.

Začepljen mliječni kanal ili mastitisa: Kako ih razlikovati?

Začepljeni kanali koji se ne liječe mogu se pretvoriti u mastitis, bolnu infekciju. Mastitisu je potreban medicinski tretman, pa je važno znati o kojem je problemu je riječ. Srećom, obično je prilično lahko razlikovati ovo dvoje.

Vjerovatno imate začepljen kanal ako:

-          Vas ne boli, ili je bol ograničena samo na područje oko kvržice.

-          Područje oko kvržice može biti crvena, ali cijela vam dojka nije crvena.

-          Osim kvržice, općenito se osjećate dobro.

Vjerovatno imate mastitis ako:

-          Cijela vam je dojka osjetljiva, bolna, natečena ili crvena.

-          Mastitis takođe uzrokuje simptome slične gripi, uključujući groznicu preko 38°C, bol i umor.

-          Nazovite svog ljekara ako sumnjate da imate mastitis, jer infekciju obično treba liječiti antibioticima.

Možete li nastaviti dojiti ako imate začepljen mliječni kanal?

Ne samo da možete nastaviti dojiti, već biste i trebali. Dojenje je često najbolji način da odčepite kanal i ponovno pokrenete mlijeko, zato se nemojte suzdržavati.

U stvari, izbjegavanje ili ograničavanje dojenja zahvaćene dojke zapravo može stvari pogoršati, uzrokujući stvaranje više mlijeka i stvaranje začepljenja.

Kako možete spriječiti začepljenje mliječnih kanala?

Čini se da su neke žene sklonije začepljenim kanalima od drugih i ne postoji siguran način da ih u potpunosti izbjegnete. Ali, postoji mnogo koraka koje možete poduzeti kako biste što više smanjili rizik.

-          Dojite često. Dojenje u redovnim intervalima - svaka dva do tri sata - sprečava prepunjavanje dojki, time prevenirate začepljenje. Ako ste duže odsutni od bebe ili ako prespava podoj, redovno izdajajte kako biste spriječili stvaranje rezervi.

-          Lagano mijenjajte raspored. Ako radite na odvikavanju od dojenja, fokusirajte se na izbacivanje jednog podoja i pričekajte nekoliko dana prije nego što prijeđete na sljedeći.

-          Bez pritiska. Izbjegavajte uske grudnjake ili majice i izbjegavajte spavanje na stomaku, što može stvoriti pritisak na vaše grudi i time potaknuti začepljenje.

-          Promijenite položaj za dojenje. Redovno mijenjanje strana pomaže vam u jednakom pražnjenju svih kanala.

-          Redovno čistite bradavice. Ako vam se čini da vam osušeno mlijeko blokira otvore bradavica nakon dojenja, obrišite ih toplom krpom.

-          Pitajte svog doktora o uzimanju dodataka lecitina. Smatra se da masna tvar, dobivena iz soje ili žumanceta, čini mlijeko tanjim i manje "ljepljivim", pa je manje sklonosti za začepljenje. Iako nema mnogo istraživanja koja bi to potvrdila, mnoge mame dojilje sklone začepljenjima kažu da to pomaže, a lecitin se smatra sigurnim za uzimanje tokom dojenja. Naravno, uvijek biste trebali dobiti odobrenje od svog doktora prije nego što uzmete bilo koji novi dodatak.

-          Porazgovarajte sa savjetnicom za dojenje. Česta začepljenja mogla bi biti znak da vaša beba ne hvata ili ne doji onako kako bi trebala.

Začepljeni mliječni kanali mogu biti dio dojenja. Ali kod kuće ih je lako liječiti - a najbolji način da ih se riješite je da nastavite dojiti. Dok radite na ''pražnjenju'' začepljenja, samo pripazite na situaciju kako biste bili sigurni da se neće pogoršati. Ako primijetite pojačano crvenilo, bol, oticanje ili počnete osjećati simptome slične gripi, odmah se trebate obratiti doktoru.

Izvor: https://www.whattoexpect.com/plugged-milk-ducts.aspx?fbclid=IwAR2-aa7CaQaGX_rRJBwvBmxjcKl1NcGlCDdDSzVNbUy5y_hAICKJ1suZLOU

“Pupčanik oko vrata” - savršen izgovor

 Zašto i kako bebe na kraju završe sa pupčanikom oko vrata?

Piše dr Rachel Reed – Pupčanik oko vrata je istražila kroz medicinsku literaturu u sklopu pripreme doktorske disertacije.

Pupčanik oko vrata je rutinsko susretanje i strah kod babica i medicinskog osoblja.

Pupčanik oko vrata vrlo je česta pojava tokom rođenja. Do 30% beba rođeno je sa pupčanikom oko vrata (Mercer et al. 2010). Kada i kako se okonča, je različito za pojedine bebe. Zanimljivo je da je češća kod dječaka (Martin et al. 2005) - možda zato što je veća vjerojatnost da će imati dužu vrpcu (Rogers et al. 2003). Također učestaliji je što trudnoća više odmiče - pretpostavljam da postoji više vremena za umotavanje vrpce. Ako se u trudnoći ne pojavi pupčanik oko vrata, može se pojaviti za vrijeme porođaja. Dok se beba kreće kroz zdjelicu, ona se okreće i može zavrtiti pupčanik oko vrata.

Savršeni izgovor.

Pupčanik oko vrata postao je savršeni izgovor jer okrivljuje majku / bebu, a ne medicinskog radnika / sistem. To je rezultiralo strahom od pupčanika oko vrata, ugrađenim u našu kulturu. Kad god čitam priču o neočekivanom porodu izvan bolnice, uvijek mi se čini da uključuje pupčanik oko vrata. Priča se odnosi na to koliko je beba imala sreće da preživi opasnosti od pupčanika oko vrata daleko od stručnjaka koji mogu podnijeti takvu komplikaciju. Pored toga, čula sam previše porođajnih priča u kojima su za komplikacije nepravedno okrivljen pupčanik oko vrata.

Prije nego što se pozabavim nekim mitovima – jedan brzi pregled anatomije i fiziologije: Pupčanik je prekriven Whartonovim želeom i uvijena je. Ovo štiti tri krvne žile od vrste istezanja i kompresije koje su očekivane jer je ista vezana za bebu koja je vrlo aktivna i pokretna. Vrpca je također dovoljno dugačka (prosječno 55 cm) da se udobno omota oko vrata, s velikim ostatkom dužine. U osnovi je pupčana vrpca 'dizajnirana' da se nosi oko vrata bez ikakvih problema.

Trudnoća

Istraživanja su otkrila da pupčanik oko vrata nije povezan sa morbiditetom ili smrtnošću bebe tokom trudnoće (Carey & Rayburn 2000; Aksoy 2003; Clapp III et al. 2003; Gonzalez-Quintero et al. 2004). Nažalost, neke bebe umiru prije početka porođaja, a često nije poznat ni jedan razlog što može doprinjeti užasu koji porodica proživljava . Kad se ove bebe rode, često se sazna da imaju pupčanik oko vrata (kao na kraju krajeva i kod trećine svih beba). Iako mogu shvatiti potrebu da se pronađe razlog za smrt i to jedan očigledan, mislim da to nije dugoročno korisno. Roditeljima su potrebni iskreni odgovori o gubitku njihove bebe, čak i ako je odgovor „ne znamo zašto se to desilo“.

Porod

Za vrijeme porođaja pupčanik oko vrata ne uzrokuje probleme. Nema indikacija da se podvrgne carskom rezu ako je pupčanik oko vrata naknadno identifikovan (RCOG 2017). Pupčanik ne zadržava bebu „jer je čitav paket - fundus (vrh maternice), posteljica i pupčana vrpca se zajedno. Maternica se “smanjuje” (kontrakcije) pomičući bebu prema dolje, zajedno sa pričvršćenom posteljicom i pupčanikom. Tek kada se bebina glava pomakne u vaginu, potrebno je nekoliko dodatnih centimetara . Međutim, kada se radi carski rez zbog „stresa bebe“ ili „nenapredovanja poroda“, prisustvo pupčanika oko vrata često se koristi kao razlog… „a-ha, gledaj - tvoja beba je bila pod stresom jer je pupčanik oko njenog vrata "ili" ... pupčanik ju je sprječavao da se spusti ". Pupčanik vjerovatno nije imao bilo kakve veze sa stresom ili nenapredovanjem poroda. Najvjerojatnije su i druge intervencije provedene tokom porođaja dovele do krajnjeg scenarija – carskog ili nenapredovanja (posebice upotrebe dripa/sintocinona).

Rođenje (poslednji trenuci poroda)

Pupčanik oko vrata ostaje oko bebinog vrata dok se njena glava odmiče od materice i kroz vaginu. Obično pupčanik ostaje labav jer je dosta rastezljiv. Labavi pupčanik ne uzrokuje nikakve probleme (Reed et al. 2009). Krv i dalje teče kroz žile jednako kao i tokom trudnoće i porođaja. Povremeno se pupčanik istegne i zategne tokom poslednjeg napona - kad izlazi glava. Ili nema dovoljno rastezljivosti ili je pupčanik tijelom bebe zarobljen u karlici. To se može dogoditi pupčanikom koji je kraći od prosječne dužine te koja se nekoliko puta omota oko vrata. Međutim, beba nije 'zadavljena' jer još ne udiše sama kiseonik. Sav kiseonik im obezbjeđuje pupčanik, a ne njihov disajni put. Dok se pupčanik istegne i stisne, krvne žile prenose manje krvi (ali ipak dovoljno). To rezultira kratkotrajnom hipoksijom (smanjenom opskrbom kisikom) koja se reguliše nakon što je pupčanik oslobođen nakon rođenja i ponovno se pojavi puni protok krvi. Te će bebe možda izaći malo ugrožene, ali brzo se oporavljaju - ako se pupčanik ostavi netaknut. Nažalost, način na koji se upravlja situacijom može stvoriti dalje probleme. Za nastalu potrebu za reanimacijom okrivljuje se pupčanik oko vrata, a ne ono što je učinio medicinski radnik (poput preuranjenog rezanja pupčanika).

Rizici povezani sa podvezivanjem i rezanjem zategnutog pupčanika

Jednom kada se pupčanik podveže, protok krvi između bebe i posteljice prestaje, smanjujući bebin volumen krvi i snabdevanje kisikom. To čini oživljavanje potrebnijim i teškim nakon rođenja bebe. Svako odlaganje rođenja djeteta (npr. distocija ramena) dodatno će povećati rizik od hipoksije. Dok čekate da se rodi, beba sada nema nikakvu opskrbu krvlju umjesto ograničene koja se može uspostaviti nakon rođenja. U SAD-u su provedene uspješne mjere protiv akušera koji su rezali pupčanike prije distocije ramena (Iffy et al., 2001).

Jedno istraživanje (Sadan et al, 2007.) otkrilo je da ni rezanje niti ostavljanje pupčanika ne utiče negativno na ishod beba. Međutim, oni nisu razmatrali zategnute pupčanike, i pupčanici su se rezali tek nakon rađanja prednjeg ramena. Štetni učinci od rezanja pupčanika postaju poznatiji u medicini i među babicama. Utvrđeno je da se politika očuvanja pupčanika netaknutim pokazala učinkovitom u poboljšanju stanja beba (Parr et al. 2014).

Za bebu sa zategnutim pupčanikom najgora stvar koju možete učiniti je podvezivanje i rezanje!

Rizici povezani s povlačenjem i odmotovanjem labavog pupčanika

Daleko češća praksa je povlačenje i odmotavanje labavog pupčanika. Većina medicinskih radnika to radi i ja sam bila naučena da to radim kad su me obučavali. Međutim, rukovanje pupčanikom stimulira pupčane arterije na vazokonstrikciju, smanjujući protok krvi. Otpuštanje pupčanika obično uključuje određenu vrstu vuče koja može izazvati puknuće pupčanika i naknadno krvarenje (kod djeteta), ili djelomično odvajanje posteljice. Kao studentica babica prekinula sam je dok sam je otpetljavala preko djetetove glave. Srećom, moj mentor je brzo stegnuo krajeve, ali ne i prije nego što mi je krv prsnula u oči! Kasnije sam otkrila da se bebe mogu rađati sa pupčanikom oko vrata. Ili se rađaju kroz petlju koju pupčanik napravi, ili izlaze s njim još umotani.

Provjera pupčanika

Dakle, ako nećete rezati ili odmotavati pupčanik, u čemu je smisao manevrisanja njome radi provjere? Provjera pupčanika ometa fiziološki proces porođaja. Također pojačava ideju da je ovo rođenje komplikacija koja prijeti djetetu, a ne uobičajena situacija (Reed 2007). Govoriti ženi da prestane da  gura i stavljati prste u njenu vaginu može biti omalovažavajuće i bolno. Postoje i pitanja oko pristanka - koliko zdravstvenih radnika dobije pristanak prije ovog postupka?

Prijedlozi

Razgovarajte s roditeljima prije rođenja o mogućnostima i normalnosti pupčanika oko vrata (trećina svih beba ima pupčanik oko vrata pri rođenju)

Tokom poroda ne radite ništa.

Ako pupčanik ne sprječava spuštanje bebe nakon što se rodi glava (izuzetno rijetko), koristite „tehniku ​​somersaulta“ (Schorn & Blanco 1991) - pogledajte dole.

Nakon što se dijete rodi, odmotajte ga (majka / porodica to može učiniti).

Ako je beba ugrožena pri rođenju, ohrabrujte roditelje da razgovaraju sa svojom bebom i dodirujte je dok cirkulacija posteljice ponovno uspostavlja normalan volumen krvi i kisik za bebu. Ako bebi treba oživljavanje, učinite to dok je pupčanik netaknut.

Beba na fotografiji pri vrhu ovog posta rođena je kod kuće u vodi. Dva puta joj je vrpca bila čvrsto oko vrata. Babica odmotava pupčanik dok je izvodi na površinu i u naručje svoje majke. Bilo mu je potrebno oko 30 sekundi da započne disati dok mu je cirkulacija posteljice ponovo uspostavila volumen krvi i oksigenirala je. Otac mu je lagano puhao po licu dok je prvi put udahnuo - oživjela ga je posteljica i njegov otac.

Izvor:https://midwifethinking.com/2015/05/13/nuchal-cords/