Razumijevanje poroda i kako znati dokle smo sa porodom?

Trenutni okvir za razumijevanje i procjenu napretka poroda je netačan, nije potkrijepljen dokazima i ne uključuje ženska iskustva rađanja. Ovaj post je odgovor čitateljima koji pitaju kako procijeniti napredak poroda bez vaginalnih pregleda ili palpacije tokom kontrakcija.

Elementi potrebni za ocjenu napretka poroda su:

·         Razumijevanje fiziologije - znati šta se unutra događa.

·         Olakšavanje i podržavanje fiziologije (a ne ometati je!)

·         Fokusiranost na ženu i uključenje svih vaših osjetila: vid, sluh, miris, dodir i intuicija za čitanje znakova (za to morate biti mirni i prijemčivi, a ne zauzeti i 'raditi').

·         Idealno poznavanje žene unaprijed - to vam pomaže da procijenite njeno individualno ponašanje i da bolje razumijete njeno iskustvo.

·         Prihvatanje da bilo kakva procjena može biti netačna i da pojedine žene ne moraju pokazivati ​​"uobičajene" signale napretka poroda.

Slijedi samo opći vodič. Napominjemo da je ovaj post o fiziološkom, nesmetanom rađanju tj. ne odnosi se na žene koje su promijenile fiziologiju poroda sa npr. indukcijom, epiduralnom, itd. Žene kojima se medicinski upravlja, zahtijevaju medicinsku procjenu.

Koristimo 'porođaj kao obred prolaska' kao okvir za razumijevanje onoga šta se događa tokom procesa rađanja. Fiziologija u ovom postu je zaista pregled i ne uranja duboko u složenu hormonalnu interakciju tokom rađanja, koja uključuje i dijete. Ako želite znati više, pogledajte bibliografiju / referentni popis sa izvornog posta.

Rječnik / Pregled ključnih riječi:

 ·         Oksitocin (OT): ljubav, vezivanje, smanjenje stresa; iscjeljivanje; kontrakcije maternice

·         Beta-endorfin (BE): ublažavanje boli; aktiviranje centara za nagrađivanje u mozgu, izmijenjeno stanje svijesti - 'transcendencija'

·         Epinefrin i Norepinefrin (E-NE) tj. adrenalin i noradrenalin: hormoni stresa (kratkotrajna aktivacija)

·         Kortizol: hormon stresa (dugotrajna aktivacija)

·         Prolaktin (PRL): hormone majčinstva; laktacija

·         Eustres: povoljan / fiziološki stres za razliku od patološkog stresa

                                    Odvajanje / Isključivanje

"... prva faza odvajanja uključuje simbolično ponašanje koje označava odvojenost pojedinca ili grupe bilo od ranije utvrđene pozicije u društvenoj strukturi ili nekog skupa kulturoloških stanja." - Turner 1987

Prva faza obreda prolaska djeteta uključuje majku, odvajanje od vanjskog svijeta i fokusiranje unutar njega. Pred kraj trudnoće žene se počinju fokusirati prema unutra u pripremi za porod. Fizičko odvajanje događa se naročito u ranom porodu kada se majka osamljuje u svoj prostor rađanja i nastoji svesti na najmanju moguću mjeru vanjsku stimulaciju. Ritualno odvajanje od društva tokom trudnoće i rađanja uobičajeno je kroz povijest i kroz sve kulture.

Fiziologija (šta se događa unutra)

Nivoi prolaktina, progesterona i beta endorfina povećavaju se tokom trudnoće, dostižući visoke nivoe na početku porođaja. Pored toga, smanjuje se odgovor na stres kod majke. To podržava osjećaj smirenosti i fokus koji je usmjeren prema unutra i prema porodici.

Izgleda da je beba ta koja započinje porođaj, a majčino tijelo reagira. Nivo oksitocina raste i kontrakcije maternice postaju jače i primjetnije majci (maternica se i tokom trudnoće kontrahuje, prije porođaja). U početku mogu biti nepravilne dužine, čvrstoće i vremena između dvije kontrakcije. Grlić omekšava i otvara se, a beba se može početi okretati i namještati u zdjelici. Beta endorfini se dodatno povećavaju kao odgovor na bol kontrakcija. Uzbuđenje / anksioznost / iščekivanje (eustres) ranog porođaja povećavaju oslobađanje epinefrina/norepinefrina. Ravnoteža između fokusiranosti prema unutra (oksitocin + beta endorfini i budnosti (epinefrin/norepinefrin) omogućava ženi da ostane svjesna svoje okoline i održava neokorteks (misleći dio mozga) aktivnim. To joj olakšava sposobnost da radi ono što je potrebno za 'odvajanje' npr. da organizuje svoju ostalu djecu, nazove babicu, putuje u bolnicu itd. Ako njena ravnoteži oksitocin + beta endorfini / epinefrin-norepinefrin naginje prema epinefrin/norepinefrinu, njene kontrakcije mogu potpuno prestati dok se ravnoteža ponovo ne uspostavi. Ovaj mehanizam omogućava ženama u ranom porođaju da prestanu sa kontrakcijama kao reakciju na opasnost na isti način kao što to čine drugi sisavci (op.a. kao što bi npr.zebra zaustavila porod ukoliko se osjeti ugroženo ili vidi lava).

Može proći više sati ili čak dana dok se ova rana faza poroda ne prebaci na uspostavljeni porod.

Procjena (šta biste mogli vidjeti)

·       Oči otvorene između i tokom kontrakcija.

·         Dokaz o funkciji neokorteksa - sposobnost vođenja razgovora i odgovaranja na pitanja i / ili bavljenja vanjskim aktivnostima, npr. korištenje iphone-a za mjerenje kontrakcija.

·         Uzbuđenje i anksioznost

·         Možda se želi smjestiti u svoj prostor rađanja

·         Kontrakcije usporavaju ili prestaju kao odgovor na putovanje u bolnicu ili druge stresne / uznemirujuće situacije.

·         Krvavo-sluzni čep može se pojaviti kako se otvara grlić maternice.

·         Držanje ostaje isto kao u kasnoj trudnoći (zdjelica je još stabilna) tj. u stanju je i lahko joj je hodati uspravno između kontrakcija.

                                                      Liminalnost / Tranzicija

 „Atributi liminalnosti ili liminalnih persona („ljudi sa praga“) nužno su dvosmisleni, budući da ovo stanje i te osobe izbjegavaju ili promiču kroz mrežu kulturoloških klasifikacija određenih stanja i položaja. Liminalni pojedinci nisu ni ovdje ni ondje; oni su između i između položaja dodijeljenih i određenih zakonom, običajima, konvencijama i ceremonijama." - Turner 1969.

Nakon faze odvajanja, osoba koja prolazi kroz obred prolaska ulazi u liminalnu fazu (ili prelaznu fazu) gdje se za njih često kaže da su „na drugom mjestu“ (Turner 1967). Intenzivno iskustvo porođaja zahtijeva od majki da „poništavaju“ svoje uobičajeno stanje svijesti, ponašanja i svoje veze s vanjskim svijetom. Često opisuju da su "u svom svijetu", u izmijenjenom stanju svijesti. Taj se prostor nalazi unutar trudne majke. Kako se majke progresivno kreću dublje u ovaj unutarnji svijet, tako dalje isključuju vanjski svijet, održavajući i povećavajući odvojenost. Fiziološki procesi uključeni u rađanje stvaraju prirodno liminalno stanje - ritmičke kontrakcije + rađajući hormoni. I majka i dijete putuju u ovaj svijet "između".

Tokom liminalne faze, Turner (1987) sugerira da je osoba nestrukturirana, istovremeno destrukturirana i pre-strukturirana. Žene u porođaju djeluju na načine koji odražavaju njihovu nestrukturiranu prirodu. Ekstremni fizički proces rađanja uključuje tijelo koje funkcionira na način koji se razlikuje od svakodnevnog funkcioniranja tijela. Pored toga, ponašanja su često u neskladu sa "svakodnevnim" kulturnim normama. Na primjer, pravljenje „animalističkih“ zvukova potpuno gole pred strancima, ležanja u bolničkim hodnicima itd.

Kako vrhunac liminalne faze dolazi do poništavanja, otapanja i raspada samoga sebe (Turner 1987) ova tačka rađanja tradicionalno je poznata kao "tranzicija".

Fiziologija (šta se događa unutra)

Kako se oksitocin povećava, kontrakcije postaju jače i snažnije. Kao odgovor, kortizol i beta endorfini povećavaju se na vrlo visoke nivoe radi ublažavanja boli i smanjena stresa. Prirodni beta endorfini (opijati) pomažu u stvaranju stanja nalik transu u kojem je fokus žene prema unutra, a ona je uspavana i manje svjesna svoje okoline. Smanjuje se njeno nekortikalno funkcioniranje i pojačava se limbički sistem (instinkti). Njen porod je sada uspostavljen.

Beba se rotira i kreće se dolje kroz zdjelicu. Romb Michaelisa se pomiče gore-natrag kako bi povećao kapacitet u srednjem dijelu i izlazu zdjelice. Kako se zdjelica "otvara", ona postaje nestabilna - i žena se instinktivno kreće kako bi prilagodila kretanju svoje zdjelice i bebe. Vodenjak može pući jer se grlić maternice dovoljno otvori i ovojnice krenu prema porođajnom kanalu.

Kako porod napreduje i dostiže svoj snažni 'vrhunac', tu je nalet epinefrin/norepinefrin da bi se suzbili neki od efekata beta endorfina. To priprema majku da bude dovoljno budna da zaštiti svoju bebu odmah nakon rađanja. Reakcija tijela može biti i “refleks izbacivanja fetusa” što rezultira vrlo snažnim kontrakcijama i brzim rađanjem. Međutim, za većinu žena ovaj porast epinefrin/norepinefrina doživljava se kao "tranzicija" - osjećaj straha, preplavljenosti i isprepadanosti.

Nakon što se grlić potpuno otvori, može doći do zatišja u kontrakcijama jer se maternica "reorganizira" oko bebe dok se ona kreće prema dolje. Kako se beba spušta, daljnji pritisak se odvija na živcima duboko u zdjelici što rezultira spontanim tiskanjem. Kontrakcije postaju sve ekspulzivnije jer se mekano tkivo rasteže dodatno povećavajući otpuštanje oksitocina. Bol nastala zbog istezanja tkiva međice pokreće instinktivna ponašanja koja štite perineum. Nivoi prolaktina, oksitocina, epinefrin/norepinefrina dodatno se povećavaju kako se rađanje približava kraju i kako se priprema za prelazak ka procesu povezivanja.

Jednom kada se rodi beba, vjerovatno će doći do pauze koja djetetu omogućuje rotaciju ili promjenu položaja kako bi mogla proći ramena kroz zdjelicu. Dijete se obično rađa sa sljedećom kontrakcijom.

Nakon što porođaj uspostavi snažan obrazac, obično biste očekivali da se dijete rodi u roku od 18 sati (zavisno od obrasca kontrakcija i pojedinačnih situacija).

Procjena (šta biste mogli vidjeti)

·         Obrazac kontrakcija postaje sve jači (što viditie na porodilji, prema obrascu odgovora na njih). Imajte na umu da kontrakcije ne moraju nužno postati bliže, ali postaju sve snažnije. Trebalo bi doći do promjene u obrascu / jačini kontrakcija svaka 2 sata (kao opće pravilo).

·         Bit će u 'svome svijetu' - možda će imati zatvorene oči i odmarati se između kontrakcija, tj. izgledati skamenjeno. Ona može prekriti oči krpom ili zagnjuriti glavu u nešto (npr. jastuk).

·         Manje je sposobna odgovarati na pitanja ili bilo šta drugo što zahtijeva funkcionisanje njenog neokorteksa. Njezina će komunikacija (ako postoji) biti kratka i do tačke, npr. "Voda!", A ne "Možete li mi, molim vas, prinijeti vodu". Ako postavite pitanje (najbolje da ne postavljate), možda će trebati neko vrijeme da odgovori, i ona neće govoriti tokom kontrakcija.

·         Njeni će pokreti i zvukovi biti instinktivni i ritmični. Vjerojatno će se oglašavati  tokom kontrakcija - često s jednakim zvukom i / ili svaki put praviti iste pokrete.

·         Njene inhibicije se smanjuju. Tokom ove faze prethodno sramežljiva žena skida svu odjeću i puže okolo gola.

·         U ovom trenutku je hormonska simfonija u punom jeku i vrlo je, vrlo teško zaustaviti ili usporiti kontrakcije. Značajan stres u ovom trenutku može stvoriti refleks izbacivanja fetusa, ali malo je vjerojatno da će zaustaviti kontrakcije.

·         Kako se beba kreće prema dolje i njena zdjelica postaje manje stabilna (otvara se), njen će se položaj mijenjati. Porodilja bi se željela držati za stvari (i ljudi) dok stoji / hoda. Neće moći sjediti ravno na stražnjici. Hodaće lagano, nagnuta prema naprijed uz „geganje “ kako se zdjelica otvara.

·         Ako se nalazi u uspravnom / nagnutom položaju, možda ćete moći vidjeti / osjetiti "otvaranje leđa" dok se pomiče Rhombus Michaelis.

·         Ljubičasta linija može biti vidljiva između stražnjice kako se bebina glava spušta.

·         Tokom tranzicije, možete vidjeti strah dok traga za uvjerenjem i podrškom. Međutim, neke žene to ne čine, i umjesto toga zadrže svoje osjećaje unutra, a da ih njegovatelj nije ni svjestan.

·         Tokom tranzicije epinefrin/norepinefrin može uzrokovati suha usta i porodilja može iznenada biti jako žedna. Visoki nivoi također mogu uzrokovati povraćanje jer se želudac prazni kao rekacija na “borbu ili bijeg”.

·         Kada se grlić maternice otvori u punom kapacitetu, vidjet ćete sluzavi čep i pucanje vodenjaka.

·         Nakon tranzicije, može postojati faza “odmori i budi zahvalna” gdje kontrakcije usporavaju, a žena odmara dok se dijete spušta u zdjelicu.

·         Mogla bi spomenuti da osjeća pritisak kod čmara ili da treba da kaki. A vi možete vidjeti stolicu da izađe kako dijete pritisne na čmar i istisne ga.

·         Kontrakcije postaju ekspulzivne i obrazac će se promijeniti. Njeni će se zvukovi i ponašanje također promijeniti.

·         Ako ste u mogućnosti vidjeti njenu međicu (a stvarno nema potrebe za tim), vidjet ćete znakove da se bebina glava spušta niz porođajni kanal – zjap čmara i vulve, spljoštena međica, isturene ovojnice/vodenjak (ako još nije pukao), bebina kosa / glava itd.

·         Kako bebina glava proteže tkivo međice, rodilja će zadržavati svoje tiskanje, dahtati, vrištati, zatvarati noge i / ili držati bebinu glavu u cilju zaštite svoje međice.

·         Jednom kada se rodi bebina glava, možete vidjeti kako se okreće ili pomiče, a zatim se rađa sa sljedećom kontrakcijom (trebao bi se dogoditi neki pokret ili promjena sa sljedećom kontrakcijom). 

Inkorporiranje

"Poništavanje, otapanje, raspadanje prate procesi rasta, transformacije i preustroja starih elemenata u nove obrasce." - Turner 1987

U svim obredima prolaska, treća faza uključuje ponovnu asimilaciju ili uključivanje osobe natrag u društvo u njeno novo stanje (van Gennep 1909/1960). Stanje majčinstva i osobnosti (za dijete) događa se odmah nakon rođenja. Međutim, reintegracija majke i djeteta natrag u društvo događa se postepeno. U nekim kulturama žene su produžile razdoblje odvajanja od društva nakon rođenja prije nego što su se ponovno integrirale. Međutim, transformativna priroda rođenja nije ograničena na promjenu statusa u "majku". Turner (1987) također je identificirao snagu liminalne faze kao proces unutarnjeg rasta i transformacije. Majke uključuju doživljaj rađanja u svoj osjećaj za sebe, što rezultira osnaživanjem, a za neke i izlječenjem.

Fiziologija (što se događa unutra)

U trenutku rođenja, i majka i dijete imaju visoku razinu beta endorfina, oksitocina i epinefrin/norepinefrina. Uz prolaktin, ova kombinacija pruža savršen recept za povezivanje i povezanost majke i djeteta – Beta endorfini (zadovoljstvo, nagrada, ovisnost) + Oksitocin (ljubav i vezivanje) + Prolaktin (ponašanje majke) + Epinefrin/Norepinefrin (budnost). Međusobni kontakt koža uz kožu i interakcija majke i djeteta povećavaju proizvodnju oksitocina i prolaktina, dok se grudi pripremaju za proizvodnju mlijeka. Visoke razine beta endorfina doprinose euforiji koju mnoge žene doživljavaju nakon rađanja.

Posteljica prenosi bebinu krv i započinje proces odvajanja posteljice. Beba instinktivno traži majku (gledajući je u lice) i puže do grudi dok stopala stimuliraju stezanje maternice. Dodir koža uz kožu regulira bebinu temperaturu, disanje i otkucaje srca te pruža osjećaj sigurnosti smanjujući hormone stresa proizvedene na kraju porođaja.

Nakon rođenja epinefrin/norepinefrin opada brzo, ali kortizol opada polako. Kortizol može potaknuti učinke prolaktina na proizvodnju mlijeka (ekstremne razine stresa inhibiraju proizvodnju mlijeka).

Procjena (što biste mogli vidjeti)

·         Odmah nakon rođenja može se porodilja činiti omamljena i možda će doći trenutak (ili dva) prije nego što pokupi dijete i povede ga sa sobom.

·         Beba je budna i instinktivno komunicira s majkom i traži dojku

·         Majka i dijete međusobno komuniciraju.

·         Mogli biste vidjeti nalet krvi dok se posteljica odvaja.

·         Nakon nekog vremena fokusiranja na bebu, majka može početi fokusirati se natrag u vanjski svijet; često započinje fokus prema partner/porodici a zatim sa širim krugom podrške (uključujući babice itd.), prije nego što pređe na okolinu izvan sobe. 

Zaključak

Gore navedene informacije nisu nuklearna fizika i svi koji su provodili vrijeme sa ženama tokom fiziološkog rađanja to će već znati (čak i ako koriste tehnokratske pristupe procjeni). Mislimo da je vrijeme da posjedujemo svoje (žensko) znanje i započnemo s promjenom strogog diskursa o "fazama porođaja" i mjerenja otvorenosti grlića maternice. To znači promijeniti način na koji razgovaramo / pišemo o porodu sa ženama, drugim pružateljima zdravstvene njege i sa studentima.

Izvor: https://midwifethinking.com/